U BiH skoro da nema izletišta ili vodenog toka koji nije zatrpan plastičnim otpadom, čiji je rok razgradnje i do 1.000 godina. Zašto otpad završava u rijekama? Plastične flaše i kese su nezaobilazan dio bh-stvarnosti. Ogromna količina plastike koja se proizvede ili uveze, svake godine, većinom završava pored puteva, u rijekama i na divljim deponijama uz vodotoke. Nakon svake malo veće kiše i nabujalih rijeka suočavamo se s novonastalim problemom – tonama nagomilanog ambalažnog otpada: plastičnih boca, kesa i limenki „nasukanih“ na obale rijeka. Međutim, sa razočarenjem možemo konstatovati da je BiH jedna od najzagađenijih zemalja regiona, da je otpad i dalje ozbiljan ekološki problem, a da njegovo tretiranje nadležnim ministarstvima još nije na listi prioriteta. Ni građani nisu dovoljno ekološki osviješteni, i malo je onih koji razmišljaju o očuvanju životne sredine, a i dan danas se mlađi naraštaji uče da su rijeke i potoci mjesta za bacanje smeća. Ono što možemo uraditi je da pokušamo očistiti nagomilani otpad, ali sve akcije ovog tipa izgledaju kao borba sa vjetrenjačama jer nakon par dana situacija se ponavlja. 

• fotografije (8) fotografije (8)
•